MIRISI SU EMOCIJE -DEO DRUGI -

Kao što se i jedno muzičko delo prvo rađa u ideji kompozitora, pa ga onda obuzme, uvijena idejom, inspiracija i nepogrešivo vodi ka savršenstvu kompozicije koja nam takne sva čula, isto se događa i sa mirisnom kompozicijom.

Ali, pošto o ukusima ne treba raspravljati ( to nam podariše još Rimljani u starom dobu ), tako ćete vi uspeti da napravite ono što se vama sviđa i da uživate u tome.

Napomenusmo da ćemo vam mi dati sastojke kompozicije , ali smo ovde i da vam razjasnimo delove koje ćete koristiti. U prošlom blogu smo vam objasnili kakava je razlika između etarskih i biljnih ulja, a sadašnji zadatak je da vam objasnimo koja je razlika između hidrolata i macerata.

Pa krenimo….

 

Šta su to hidrolati i čemu služe?

Hidrolati su nusproizvod procesa destilacije biljnog materijala kojim se dobijaju etarska ulja. Taj proces daje dva komplementarna proizvoda : etarsko ulje i hidrolat. Kada se para ohladi i kondenzuje, komponente nerastvorljive u vodi se odvoje od ostatka tečnosti. Deo nerastvorljiv u vodi je etarsko ulje. Onaj ostatak “voda“ je hidrolat. Hidrolat sadrži kopmonente destilovane biljke koje su rastvorljive u vodi i sitno raspršene male količine etarskog ulja . Kako proces destilacije odmiče, sve više se destiluju u vodi nerastvorljivi, veliki molekuli koji ostaju u etarskom ulju pa kvalitet u kasnijim fazama procesa opada. Zato se kao hidrolat koristi količina tečnosti skupljena u prvim fazama procesa destilacije.

Hidrolati su , što se svrhe i iskorišćavanja tiče u senci etarskih ulja, jer se na žalost, o hidrolatima  malo zna. Svu slavu su pokupila etarska ulja, dok su ovi, takođe veoma dragoceni proizvodi biljke ostali u senci, jer nisu istraženi u meri u kojoj su istražena etarska ulja. Pod nazivom “ cvetne vodice “ mnogi od njih su vekovima bili poznati i korišćeni u nezi lica, pripremi jela i kao obavezni preparati u kućnim potekama. Naziv “ cvetna vodica “ navodi na pogrešan zaključak jer se hidrolati ne dobijaju samo tokom destilacije cvetnog materijala.

 

Primena hidrolata

Hidrolati su vredan terapijski materijal. Naročito široku primenu mogu imati u kozmetičkim preparatima i tretiranju problema s kožom. Veoma su pogodni za primenu kod dece, starijih osoba i osoba sa oslabljenim odbrambenim mehanizmom, za koje etarska ulja mogu biti previše jaka. Hidrolati se mogu koristiti u obliku sprejeva (razređeni ili nerezređeni), za pripremanje kompresa, maski i pakovanja sa glinom, u inhalacijama, kao osnova u vodicama posle brijanja i depilacije, kao vodica za negu usne duplje. Mogu se dodavati u terapijske kupke, vodu za pranje lica, u šampone i vodu za ispiranje kose, a izvrsna su vodena faza u izradi krema. Odabrani prema tipu kože, hidrolati su savršeni tonici i gotovi preparati za vlaženje kože.

Međutim, da bismo imali pravi efekat hidrolata, moramo posebno obratiti pažnju na par detalja, koji su veoma bitni u ovoj priči.

 

Pošto su hidrolati  vodena masa, što dalje znači da su nestabilni i lako kvarljivi, skloni mikrobiološkoj kontaminaciji, zato ne baš mali broj proizvođača u njih dodaje konzervanse ili alkohol kako bi im produžili rok trajanja. Takvi hidrolati nisu  za korišćenje u  terapeutske svrhe. Postoje  prirodni konzervansi koji se mogu dodavati u hidrolate, ali se takvi hidrolati smeju koristiti isključivo u kozmetičke svrhe. Najkvalitetniji hidrolati se stabiliziraju tzv. sterilnom filtracijom - odmah nakon destilacije hidrolati se sterilišu fitracijom kroz filter pora veličine 200 nm, čime se uklanjaju sve spore i bakterije.

Neki proizvođači hidrolate dvostruko filtriraju kroz filtere različitih pora, čime dodatno osiguravaju kvalitetan proizvod. Nakon filtracije hidrolati se pune  u sterilne boce, i tako se osigurava da do krajnjeg kupca stignu nekontimirani. Najbolji materijal za boce je staklo, koje je najmanje inertno, ali je često i skupo, pa su takvi hidrolati neretko skuplji od onih pakovanih u drugu ambalažu. 

Još jedna bitna stavka je da hidrolate nakon otvaranja treba čuvati ispod 20 °C, idealno u frižideru. Naročito  treba paziti da se ne kontaminiraju, dakle, ne gurati prste u boce, ne vraćati u boce neiskorišćeni hidrolat i sl.

Hidrolate u kozmetičke svrhe koristimo kao  prirodne tonike, ili kao vodenu fazu u izradi krema, gelova, emulzija i maski. Najjednostavnija upotreba je naneti hidrolat na očišćeno lice, nakon čega nanosimo uljnu mešavinu na kožu još vlažnu od hidrolata – na taj način koži smo  dali sve ono što bi joj dala i krema – i vodenu i masnu fazu. Prema potrebi, hidrolatima koje koristimo u kozmetici, možemo dodavati različite komponente: vitamine, biljne ekstrakte i sokove, glicerol.

I naravno, pre nego što krenete u ovu avanturu, obavezno prilagodite hidrolate i ulja tipu vaše kože da biste dobili pravi efekat. Svakako će vam vaša koža na tome biti jako zahvalna i zasijaćete u pravom sjaju.

 

Macerati, šta su i čemu služe…

 

Najzaslužniji za razvoj aromaterapije, izrade i primene macerata bili su Egipćani. Izloženost jakom suncu i vetrovima stvorila je potrebu za kozmetikom koja bi ih štitila od negativnih uticaja okoline. Drevni Egipćani su pravili macerate tako što bi umešali usitnjeno bilje u mast ili ulje i zagrevali do određene temperature i od toga izrađivali mirisne pomade.

 

Kao što je hidrolat sekundarni proizvod, tako je i macerat sekundarni proizvod koji nastaje zahvaljujući sposobnosti biljnih ulja da otapaju neke materije. Macerat nastaje potapanjem bilja u ulje . Tim postupkom se ekstrahiraju uljno topive komponente iz biljnog materijala - sam postupak maceriranja traje 3-4 nedelje.

Macerati nastaju potapanjem svežeg ili osušenog biljnog materijala u neko biljno ulje ili tekući vosak. Lekovite tvari polako iz biljnog materijala prelaze u biljno ulje, zbrajajući lekovitost delovanja biljnih ulja i biljaka koje se maceriraju. .

Koristeći raznovrsna sredstva, odnosno otapala, otkriveno je da se ona ponašaju drugačije u dodiru s biljkom. Recimo cvet nevena je intenzivno narančaste boje. Ako skuvate cvet nevena u vodi, dobićete bledo žuti čaj. Potopite li cvet nevena u biljno ulje ili, kao što se tradicionalno radilo, u svinjsku mast, dobićete intenzivno narančasto-žutu boju. Očito da se voda i ulje ne ponašaju jednako i otapaju različite lekovite tvari iz biljaka. Narodna medicina je zaključila kako se iz cvetova nevena bolje izvlače lekovite tvari u masnoću nego u vodu. Vremenom su ljudi uvideli da se iz nekih biljaka aktivne tvari bolje izvlače u masnoću, kao što je slučaj kod nevena, a kod nekih biljaka u vodu.

Macerati su odvajkada imali dvostruku funkciju. Jedna je bila delovanje na kožu, odnosno služila su za lečenje povreda i bolesti kože. Druga funkcija tiče se lepote - kako uz lepu i negovanu kožu pre pronaći srodnu dušu.

Macerat možete i sami napraviti, samo se treba pridržavati sledećih pravila:

  • Macerati se dobijaju potapanjem delova biljaka u nekom od bilnjih ulja. Na taj način lekovita dejstva biljaka se tope i prenose na ulje. Odnos je najčešće 1:10 – pr 10 gr bilja na 100 ml biljnog ulja
  • Posudu (najbolje je uzeti manju teglicu) napuniti do pola sa usitnjenom biljkom koju (čvrsti delovi biljke teže upijaju ulje) želimo da maceriramo, a potom dospemo biljno ulje. Zatvorenu teglicu treba ostaviti na sunčano mesto da stoji 4-5 nedelja i protresti 1-2 puta u toku dana (uveče unositi teglicu unutra). Nakon toga macerat se procedi (mora biti bez taloga) u tamnu bočicu i drži se na tamnom i suvom mestu do upotrebe. Tako spremljen macerat ima rok trajanja po nekoliko meseci, a dodavanjem vitamina E produžava se rok trajanja.
  • Najbolje je ako se prave sa nekim laganim, brzo upijajućim uljem jer se tada mogu stavljati direktno na kožu, u kreme ili druge kozmetičke preparate.

I na kraju, pošto smo obradili dursku i molsku lestvicu i naučili oba ključa – i violinski i bas ključ- vama samo preostaje da postanete Šopen, Betoven, Mocart, Šubert, Bah…… odaberite sami.



Komentari

Ostavite komentar